Ono što se do prije par godina smatralo nedopustivim, postalo je pravilo. Stvari koje su se do jučer smatrale nemogućim, postale su naše novo normalno.
Čudan je postao ovaj naš svijet. Ne po tome što se nešto čudno događa. To svi znamo, a svakojakih je čuda na svijetu oduvijek i bilo. Čudan je po tome što se ništa ne događa. A trebalo bi. Svjedoci smo kako smo u zadnjih par godina prekršili sva pravila koja su se činila nepromjenjivima i postojanima, okrenuli smo čitav svijet tumbe, a evo, baš ništa se ne događa. Ili bar to tako samo nama izgleda?
Prekršili smo sva pravila po kojima je dotad funkcionirao svijet, a umjesto ozbiljnih konzekvenci zbog kršenja pravila, kao da su sama pravila stavljena izvan snage. Ono što se do prije par godina smatralo nedopustivim, postalo je pravilo. Stvari koje su se do jučer smatrale nemogućim, postale su naše novo normalno. Netko bi mogao pomisliti kako živimo u svijetu u kojem je anarhija postala jedini zakon.
To da više ništa nema logike možda je najočitije ako pogledamo ekonomiju. Ako se osvrnemo iza sebe, u doba kada je sve počelo, sjetit ćemo se kako je, uslijed globalne panike oko korone, čitav svijet bukvalno stao. Milijuni ljudi su ostali bez posla, a ostali su poslani da rade od kuće. Nezaposlenost je u svijetu dosegnula vrhunac. Bio je to nezapamćen udar na ekonomiju, koji je trebao završiti u katastrofi.
No, kako je prvi val panike prošao i svjetska ekonomija se počela otvarati, gospodarstva su se počela oporavljati, čak bilježiti ozbiljan rast, nadoknađujući izgubljeno tijekom korona-panike. Ispalo je kako bukvalno možete ugasiti ekonomiju na izvjesno vrijeme i poslati cijeli svijet na kolektivni godišnji odmor, a da se baš ništa ne dogodi. Mnoge bi doktorate trebalo preispitati, a ne samo one osječke i kragujevačke.
Ili, pogledajmo aktualnu energetsku krizu. Desetljećima slušamo kako bi naglo povećanje cijena energenata gotovo automatski gurnulo svjetsko gospodarstvo u recesiju. Najveće europsko gospodarstvo je suočeno s opasnošću da ove zime uopće nema energenata za svoju industriju, a tržišta kao da na to uopće ne reagiraju. Takvo što bi bilo nemoguće prema svim pravilima “starog normalnog”.
Može biti da nas mediji samo lažu kako je sve u redu? Možda je netko negdje odlučio kako ne treba obraćati pažnju na loše vijesti i narod kljukati samo dobrim vijestima? A možda su svi ti ekonomski zakoni u koje smo vjerovali samo puka predrasuda? Možda nitko ne zna kako ekonomija, u stvari, funkcionira, nego samo ekonomska struka manipulira svojim navodnim znanjima kako bi izvukla neku korist za sebe?
Stvari nisu ništa manje čudne ni kad se okrenemo politici. Potresi kojima je politička elita gotovo bez razloga izložila običan puk u svakoj bi drugoj situaciji proizvela masovni revolt. Nesposobnost koju političari iz dana u dan pokazuju u suočavanju s aktualnom krizom, ne bi ostavila neuzdrmane ni lidere puno većeg kalibra. Međutim, vidimo kako nikome od te ekipe ne fali ni dlaka s glave, a novi mandati se čine osiguranim.
Čak i kada tu elitu vidimo kako naizgled iskreno iskazuje svoju privrženost starim političkim idealima, to samo djeluje kao gorki cinizam. Tako je nedavno na ulici u New Yorku izboden književnik Salman Rushdie, pa smo tim povodom slušali osude napada na slobodnu riječ. Napad na Rushdija je barbarski čin, ali kakve li ironije čuti te osude iz usta današnjih šampiona gušenja slobode izražavanja i promoviranju cenzure!
Čitav svijet kao da se nalazi u bakhantskom transu, u kojem nas svećenici nove religije pokušavaju kolektivnim mantranjem dovesti do transcendencije stvarnosti. Ideologije su oduvijek propagirale kako se zajedničkim ponavljanjem besmislenih mantri možemo osloboditi starog načina mišljenja. Novi način razmišljanja put je u svijetlu budućnost. Možda elite svjesno proizvode kaos kako bi nas dovele u stanje kolektivnog ludila?
No, kako god okrenemo, sve to ne objašnjava kako stvari i dalje funkcioniraju u ovom sustavu, unatoč tome što su prekršena sva pravila ponašanja na kojima je taj sustav, navodno, počivao. Suočeni smo s dvocifrenom inflacijom, povremenim nestašicama hrane na svjetskom tržištu i s rekordnim cijenama energenata. To je recept za ekonomski sunovrat, a opet, kao da nikoga nije briga - kao da se ništa posebno ne događa.
Ipak, treba vjerovati kako je stvarnost zadržala svoju osobinu da ne nestaje ako ljudi prestanu vjerovati u nju. “Novi način mišljenja” neće na kraju dovesti do oslobođenja od neugodne stvarnosti. Možda nam svima, nakon razdoblja intenzivnog induciranja ludila, treba samo malo vremena da prihvatimo stvarnost. Možda je pred nama razdoblje masovnog kolektivnog triježnjenja i povratka starim pravilima?
Danas elite žele stanje kaosa, dok narod želi samo malo reda i povratak u normalnost. Što će od svega toga na kraju ispasti teško je predviđati, bar dok nam je svima pamet na kolektivnom godišnjem odmoru. Jedino što je izvjesno jest da živimo u nekom novom svijetu, s novim pravilima i s novim osjećajem za stvarnost. Za nadati se je samo kako, nakon svega, ipak nećemo baš jako tresnuti o tlo.
Nema komentara:
Objavi komentar