Za Zelenskog trenutno ne postoji drugi izlaz osim direktnog uvlačenja Zapada u sukob. No, za Zapad to nije opcija. NATO se sve više distancira od mogućnosti ulaska u rat za koji nije spreman.
Promatrajući kako najveći dio zemljine lopte prati prijenose svjetskog nogometnog prvenstva iz sunčanog Katara, čovjek bi rekao kako stvari u ovom našem svijetu teku naizgled normalno i u uobičajenom ritmu. Naizgled. Jer ipak je, i pored sveopćeg veselja i navijačke uzbuđenosti, teško ignorirati teške zimske oblake koji se u istom trenutku nadvijaju nad sjevernom poluloptom, prije svega nad Ukrajinom i Europom.
Unatoč medijskim izvještajima koji nam se trude prikazati ružičastu sliku rata, prema kojoj je samo pitanje vremena kada će Ukrajina konačno poraziti ruskog okupatora, i kako će naš način života - što za nas na Zapadu pretežito znači “naš komfor” - ostati, u biti, neuzdrman time što nam pred vratima bjesni rat, i kako će se sve ubrzo vratiti na staro, stvarnost je očito daleko sumornija. Ova zima tu ne obećava mnogo dobroga.
Tome ne ide na ruku ni okolnost da zapadna politika pokušava zatomiti svaku otvorenu debatu oko rata u Ukrajini, vjerojatno u strahu da ne postanu očite razmjere promjena koje će taj rat unijeti u naše živote. Stoga se ide na crno-bijeli prikaz stvarnosti i navijačke slogane, kao da je po srijedi neka igra, a ne egzistencijalni izazov kakav Europa ne pamti od kraja Drugog svjetskog rata.
Na žalost, i publika je uglavnom prihvatila taj navijački odnos, pa izgleda važnije mahati zastavom strane koju smo izabrali i signalizirati vrlinu, nego se suočiti s grubom stvarnošću, koja ne mora uvijek sugerirati povoljan krajnji ishod. Jedni se u tom navijanju više izlažu opasnosti da izgube dušu, dok drugi više naginju tome da izgube razum. A i jedno i drugo je potrebno kako ne bismo izgubili bitku sa stvarnošću.
Kako bilo, unatoč medijski forsiranom entuzijazmu na Zapadu, stvari u ovom proxy ratu protiv Rusije ne idu najbolje. Na bojnom polju Rusi nanose teške gubitke ukrajinskoj vojsci, koja polako postaje rupa bez dna za zapadne sponzore. Očekuje se zimska ofenziva ruske vojske, za koju se pripremaju već mjesecima, i pretpostavlja se kako će to još više iscrpiti resurse Ukrajinaca i dovesti ih vojno u još težu poziciju.
Kao pripremu za tu ofenzivu vidimo kako Rusi sistematski uništavaju ukrajinsku infrastrukturu dronovima i teškom artiljerijom. Ukrajinci su bez obrane pred valovima ovih napada, a suprotno svim predviđanjima zapadnih planera, Rusi nikako da ostanu bez artiljerijskog streljiva. Umjesto toga, čini se kako su uspjeli podići proizvodnju raketa i dronova. To znači ogromnu patnju i žrtve civila u Ukrajini ove zime.
Kako je ukrajinska infrastruktura na rubu kolapsa, to znači kako Europu očekuje prava humanitarna katastrofa, kada ukrajinski civili počnu masovno napuštati zemlju. Procjene su kako će blizu deset milijuna Ukrajinaca ove zime potražiti utočište u Europi. Sama Europa se nalazi pred ekonomskim kolapsom zbog porasta cijena hrane i energenata, tako da nadolazeći izbjeglički val ne može doći u gore vrijeme.
Tako vidimo kako Ukrajina postaje sve teži ballast s kojim se Zapad mora nositi. Javno mnijenje će se uslijed toga sve više okretati protiv većeg uplitanja u rat u Ukrajini, a politika će morati revidirati neke svoje optimistične procjene. S druge strane, za ukrajinsko vodstvo i Zelenskog u ovom trenutku ne postoji drugi izlaz osim direktnog uvlačanja Zapada u sukob. Tome je vjerojatno služila ona raketa u istočnoj Poljskoj. Netko će reći, i ona u Zagrebu.
No, za Zapad to nije opcija. NATO se sve više distancira od mogućnosti ulaska u rat za koji nije spreman, dok Pentagon daje jasne signale američkoj političkoj eliti kako su se malo zatrčali. Tako izgleda ogroman raskorak između medijske pripreme pada rakete na istočnu Poljsku i hladnog prijema tog spina u zapadnim vojnim krugovima. Nitko ozbiljan više ne priželjkuje eskalaciju sukoba s Rusijom i svi su pomalo umorni od Zelenskog.
Ako smo u zadnje vrijeme mogli detektirati kako eskalacija sukoba nije opcija za Zapad, onda se čini vjerojatnim kako sve više na težini dobija ideja pregovora s Rusima. Međutim, u ruskoj je javnosti ideja pregovora sve udaljenija opcija. Stoga se čini da će za otvaranje pregovora s Rusijom moguće biti potrebno žrtvovati pokojeg pijuna. A za tu ulogu se trenutno nitko ne čini podesnijim od samog Zelenskog.
Ne bi bilo prvi put ako nekoga tko je do jučer slavljen kao novi Churchill i heroj otpora “novom fašizmu”, hladna kalkulacija zapadnih elita ponudi na pladnju kao žrtveno janje. Ako ove zime budemo svjedočili kolapsu Ukrajine, za Zapad bi upravo to moglo postati najekonomičnije rješenje, suočeni s izborom između tihog krvarenja sve dubljeg uvlačenja u rat i samoubojstva samonametnutih sankcija.
Teško je znati što se trenutno odvija u glavama zapadnih elita, ali moguće im se upravo ovo nametne kao zgodan izgovor za promašen pokušaj pronalaženja odgovora na ukrajinsku katastrofu.
Nema komentara:
Objavi komentar